U nedjelju navečer u Buenos Airesu pred 15 tisuća ljudi svoj posljednji meč u karijeri odigrao je Juan Martin del Potro. Bio je to revijalni, ekshibicijski meč protiv Novaka Đokovića.
Juan Martin del Potro osvojio je US Open 2009. pobijedivši na istom turniru i Federera i Nadala i postao prvi tenisač koji je to uspio. Osvojio bi popularni Delpo puno više da nije bilo problema s koljenom koji ga je mučio cijelu karijeru. DelBoy (kako ga zovu Englezi) svoj posljednji kompetitivni meč odigrao je protiv Delbonisa 2022., a tad je uslijedila, samo dan nakon, nova, peta operacija koljena u Švicarskoj. Del Potro to nije javno obznanio jer nije htio da ga stalno ispituju o ozljedama i kad će se vratiti. U Baselu su mu rekli da operacija nije uspjela i da je potrebna nova. U emotivnom intervjuu Del Potro je rekao: “Nakon meča s Delbonisom moj život se sveo na rehabilitaciju, sto injekcija dnevno, stalnu patnju”, objasnio je Delpo te rekao da je najgore bilo poslije operacije u lipnju 2018.: “Doktori su mi rekli da ću se vratiti nakon tri mjeseca, ali od tog trenutka bez boli se ne mogu popeti uz stube. Boli me kad vozim, boli me kad idem na spavanje, to je noćna mora koja ne prestaje”, na rubu suza je rekao Del Potro.
“Nakon te prve operacije ništa nije isto, moj svakodnevni život nije kao prije. Ne mogu igrati nogomet, ne mogu igrati padel. Užasno je. Postoje trenuci kad nemam snage, moram se pretvarati da sam dobro, ali većinu vremena se osjećam užasno. Kad se probudim moram popiti sedam tableta, za zaštitu želuca, protiv upale, protiv bolova, za anksioznost… Dobio sam na težini od lijekova i morao sam prestati jesti neke stvari”, sa suzama u očima pričao je svoju priču veliki Argentinac.
‘Samo želim živjeti bez bolova’
“Neki liječnici mi savjetuju da amputiram nogu i stavim protezu kako bi mi se popravila kvaliteta života, ali drugi kažu da sam premlad za to, da čekam da napunim pedeset, ali od svoje 32. godine ne mogu trčati, verati se uz stube, nabijati loptu, igrati tenis. Još 15 godina toga? Užas. Nadam se da će ova patnja jednom završiti jer želim živjeti bez bolova”, zaključio je Del Potro.
Srce nam se slama gledajući grand slam šampiona kad tako pati. Bio je uistinu velik igrač, a njegov forhend nikad nećemo zaboraviti. Nakon osvajanja US Opena 2009. vratio se na doček u rodni Tandil, a tamo je slavilo 40 tisuća ljudi na ulicama. To je gotovo polovica ukupnog stanovništva tog argentinskog gradića. To sve govori o veličini Juana Martina del Potra.
